28.4.08

Alber Kami "Kaligula"

photo: Sandy Tracey

Hereja: Treba braniti svet ako želimo u njemu živeti!

Kaligula : Ne trudi se... Svet je nevažan! Onaj koji to uvidja zadobija slobodu. Mrzim vas jer niste slobodni! Vi koji vrlinu prodajete, a sanjate o sigurnosti kao što devojka sanja o ljubavi, vi koji ćete umreti u strahu ne znajući da ste lagali celog života...


25.4.08

Mirko Kovač "Uvod u drugi život"

"Žao mi je svih onih neslobodnih ljudi
koji su postali robovi nad svojom sudbinom,
žao mi je svih onih nesrećnika
koji su čitavog života pribavljali sebi alibi,
žao mi je onih koji se šitavog života slepo drže jednog mesta,
jer nisu za neko drugo...
žao mi je onih intelektualaca
koji misle da su miljenici vlasti,
žao mi je svih onih koji primaju mito od laskavaca,
žao mi je svih onih nesrećnika
koji tudje mišljenje saopštavaju kao svoje.

Žao mi je svih onih koji misle da nešto znače
u očima onih koji ne znače ništa,
žao mi je svih onih koji nemaju snage da kažu "Ne",
onda kada se ne može kazati "Da",
žao mi je svih onih nesretnika
koji za slobodoumnost odmah traže nagradu.
Žao mi je onih koji o istini ne znaju ništa.

Žao mi je onih za koje je efemerna slava večnost,
žao mi je onih koji idu na premijere,
žao mi je onih koji za trpezom žude za prvim mestima,
žao mi je onih koji su ljubomorni na druge,
koji su tašti i ne mogu se izlečiti od oholosti.

Žao mi je onih koji za svoje ćutanje misle da je principijelnost.
Žao mi je onih koji celog svog života
nisu smeli da rizikuju,
svih onih kukavica koje drhte nad sobom,
negujući svoj strah.
Žao mi je ljudi koji misle da će uspeti na tudju štetu,
žao mi je onih koji mrze ljude sposobnije od sebe...

Žao mi je sebe... Gospode...
Molim te za sve one nesrećnike
koji su sami uzrok svoje nesreće.
Molim te za sebe... "

20.4.08

Huan Hose Miljas "Priče izgubljenih preljubnika"

"Postoje poslepodnevni i jutarnji preljubnici, noćni i ranoranilački, vikend-preljubnici i oni koji se u to upuštaju samo radnim danima. Mesta na kojima se dešava preljuba takođe su raznolika - od stanova s mirisom luka do trećerazrednih hotela, a ne smeju se zaobići ni podrumi, automobili, sobice za fotokopir mašine, pa ni palate. I svako od tih mesta je kao neki naduvani balon u čijoj unutrašnjosti lebde dva bića koja za tih nekoliko sati uspevaju da pobegnu od svojih ustaljenih prostornih i vremenskih odrednica. Preljubnici vode ljubav, pričaju, svađaju se ili plaču unutar svog zajedničkog zabrana, u kom je kiseonik jedina stvarnost koja dopire od spolja..."

12.4.08

Huan Hose Miljas "Priče izgubljenih preljubnika"

"I pre nego što sam uspeo da otpakujem svoj rodjendanski poklon, čuo sam u paketu zvonjenje, tako da sam odmah pogodio da je reč o mobilnom telefonu. Uzeo sam ga i čuo glas svoje žene koja mi uz gromoglasan smeh čestita rodjendan sa telefona iz spavaće sobe. Te noći ona je želela da razgovaramo o životu: o godinama koje smo proveli zajedno i o svemu tome. Ali je insistirala da to radimo preko telefona, tako da je otišla u spavaću sobu i odande me pozvala u dnevni boravak, gde sam se ja nalazio s mobilnim okačenim o pojas. Kad smo završili razgovor, otišao sam u spavaću sobu i ugledao je kako sedi zamišljena. Rekla mi je da je upravo okončala telefonski razgovor sa svojim mužem i da je progone sumnje da li da mu se vrati. Naš odnos joj stvara osećaj krivice. Budući da sam ja bio njen jedini muž, protumačio sam sve to kao seksualnu provokaciju, tako da smo vodili ljubav s očajanjem dva preljubnika.
Sledećeg dana bio sam u kancelariji i upravo sam jeo sendvič u prepodnevnoj pauzi kad zazvoni mobilni. Bila je ona, jasno. Rekla je kako više voli da mi prizna da ima ljubavnika. Pratio sam tok njene priče, jer mi se učinilo da će nam ta igra oboma dobro doći, tako da sam joj kazao neka ne brine: rešavali smo i druge krize pa ćemo rešiti i tu. Te noći ponovo smo razgovarali telefonom, isto kao i prethodnog dana, i ona mi je rekla da kroz koji trenutak treba da se nadje sa svojim ljubavnikom. To me je jako uzbudilo, tako da sam odmah prekinuo razgovor, ušao u sobu i vodili smo ljubav sve do zore.
Čitavu nedelju dana dešavalo se isto. U subotu, kad smo se najzad obreli u spavaćoj sobi posle uobičajenog telefonskog razgovora, rekla mi je da me voli, ali da mora da me napusti, jer je potrebnija svom mužu nego meni. Posle tih reči, dohvatila je kvaku na vratima i otišla, i otada telefon više nije zvonio. U potpunoj sam zbrci."

9.4.08

Patrik Ravinjan

Istočnjački mudraci kažu jednostavno: "Da bi se upoznalo ono što ne umire u smrti, treba prvo upoznati ono što ne umire u životu."

"Pre nego što se nagnemo u ponor vremena kako bisno se zapitali 'ko sam bio? ko ću biti?' treba pokušati da se odgovori na pitanje: "Ko sam ja?""

"Ako nekog Zapadnjaka pitate šta je suprotno od smrti, on će automatski odgovoriti: 'život'. Na to isto pitanje, Istočnjak odgovara: 'to je rodjenje.'

7.4.08

Leonard Koen



 art credits: immith
"Znam da je nešto upalo u računar pod moje ime. I svaki put kad stisnu tipku, izađe tmurnost, očaj, depresija, melanholija. To postaje pomalo naporno. Ali navikao sam se na tu etiketu."

"Ne idem naokolo tražeći radost. Takođe ne idem naokolo tražeći melanholiju. Nemam program. Nisam na arheološkoj ekspediciji."

* Poznati kanadski pesnik, pevač i kompozitor Leonard Koen (73) najavio je da u junu kreće na svoju prvu svetsku turneju nakon 15 godina odsustva sa svetske scene.

3.4.08

Meša Selimović "Derviš i smrt"


photo: Tree by MOSREDNA
"- Čovek nije drvo i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vezujući se za jedno mesto, čovek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvesnošću koja ga čeka. Promena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposesti njegov osvojeni prostor i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promeni mesto i nametnute uslove. Kuda i kako da ode? Nemoj da se smešiš, znam da nemamo kud. Ali možemo ponekad stvarajući privid slobode. Tobože odlazimo, tobože menjamo. I opet se vraćamo, smireni, utešljivo prevareni.

- Ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?

- Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne tačke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te tačke za koju si vezan, ne bi voleo ni nju ni drugi svet, ne bi imao odakle da pođeš, jer ne bi bio nigde. A nisi nigde ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš."

1.4.08

Dušan Kovačević "Sabirni centar"



"JANKO: Dragi profesore, bio si ovde za trenutak, ali dovoljno dugo da vidiš kako mrtvujemo. I moraš priznati, nije nam loše kao što se priča. Da nemamo osobine živih ljudi, bilo bi nam mnogo bolje. Veruj mi, profesore, nikad se za života ne bih usudio da ti držim posmrtni govor, jer šta reći čoveku kad ne znaš kud ide; pričati pokojniku hvalospeve nije pametno - to se čoveku kaže dok je živ. Zato nam umiru samo dobri ljudi, a živimo medju pokvarenjacima. Pošto veoma dobro znam gde se vraćaš, usudjujem se da ti održim predživotni govor!
KESER: Skrati malo!
JANKO: Dragi profesore, čeka te sve ono zbog čega si umro. Čeka te ponovo nesigurna budućnost. Iza nas pokojnika je sigurna prošlost. Ostavljaš nas posle kraće smrti - neka ti je lak život! JANKO: Kažem ja vama... ovaj je nov! Da nemate u džepovima koju cigaretu?
(Profesor iz džepa izvadi paklo duvana i upaljač. Ponudi prisutne i većina pripali...)
JANKO: Baterije od 4,5 volta sigurno nemate?
PROFESOR: Baterije?
JANKO: Sa'ranili me sa tranzistorom bez baterija. Tek kad umreš vidiš s kim si živeo... PETAR: Često sam se pitao ima li života posle smrti.
JANKO: A ja sam se često pitao: ima li života pre smrti? Na groblju, svako od nas počinje svoj drugi život iz početka: prvo dan, prva nedelja, šest nedelja, šest meseci, prva godina, druga, deset godina, dvadeset... a onda, polako, počinjemo da umiremo po drugi put - u sećanjima. E tad počinje naša beskonačna i večna smrt."